Gastronomija

Ako ste ikada bili u Banjaluci, ili ako ste njen stanovnik, sigurno je da, pored prirodnih ljepota i lokaliteta kojima je bogat grad na Vrbasu, uvijek na početak liste stvari koje treba da se dožive ovdje stavite i gurmanski užitak. Autentična banjalučka kuhinja sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim – tradicionalna jela punog ukusa, fantastičnih mirisa i primamljivog izgleda, čine da meni Banjaluke zavoli svako ko se odluči jesti ovde. Veliki izbor jela uz gostoprimljivost i srdačnost ljudi, nešto su što krasi ovu regiju kao idealno mjesto za odmor, uživanje u prirodi i boravak na zanimljivim lokacijama od kulturnog i istorijskog značaja.

Banjalučki meni – spoj tradicije i modernog

Jedinstvenost je ono što čini ukuse i mirise Banjaluke – mnoga jela nose prefiks banjalučki, a dosta njih se ne priprema nigdje drugo osim u Banjaluci i njenoj okolini. Kozaračka pita, pura, cicvara, kvrguša, ćevapi – samo su neka od ukusnih jela na listi koja je predugačka a iza sebe ima dugu istoriju, kojom se banjalučani ponose i koju čuvaju i danas. Sva jela Krajine, po kojoj Banjaluku još zovu i krajiška ljepotica, ne samo da su dobrog ukusa, već ih krase i neke lokalne priče koje daju poseban šmek. Za pitu kozarušu se kaže da joj je kora tako tanka da se kroz nju vidi Kozara, a djevojka koja savlada pripremu ovog specijaliteta je spremna za udaju. A kad se dobro najedete, nema ništa ljepše nego nečim zasladiti obrok. Ni u slatkišima Banjaluka ne zaostaje, pa ćete se sigurno teško odlučiti između pite od jabuka, šapa, pečenih jabuka u rerni, a ako se potrudite, u kuhinjama starih Banjalučana, možete pronaći i banjalučki bombon, tradicionalni kolač od smokve, badema i čokolade, koji se davno, između dva svjetska rata, proizvodio u banjalučkom naselju Mejdan. Na banjalučkom tradicionalnom meniju dominira meso. Sve vrste mesa, spremljenih na razne načine, uz dodatak priloga poput krompira, riže, graška i salata. Obilne porcije, na koje stranci možda nisu navikli, nešto je što banjalučku trpezu čini jedinstvenom – na sto se iznosi sva napravljena hrana, i svi se okupljaju oko stola da bi uživali u spremljenim delicijama. Naše bake ne znaju za “Ne mogu više”. Najsrećnije su kad im unuci dobro jedu, ali i kada vide da su tanjiri prazni, a gosti zadovoljni. Još jedno obilježje ove kuhinje jeste tijesto. Različite pite, peciva i hljebovi – svi čine da se miris svježeg daleko osjeti i upotpuni gurmanski doživljaj. Lepinja, neizostavni dodatak ćevapima, brzo je i jednostavno jelo koje se može isprobati kao prilog ali i kao jelo za doručak, sa vrućim maslacem i medom. Pita ljevuša, kvrguša, gužvara – sve su dobile imena po izgledu koje imaju nakon pečenja.

Kvrguša ima “kvrge” od piletine koja se utiskuje u tijesto, ljevuša se “izliva” a tijesto gužvare se,pogađate, gužva i tako stavlja u pleh i peče. Krajiške pole, karakteristične za ovo podneblje, prave se sa krompirom i slaninom ili sirom i za pravi doživljaj ukusa peku ispod sača. Pored tradicije, banjalučka kuhinja može da se pohvali i izvanrednom ponudom prepoznatljivih svjetskih jela, kako kroz uticaj raznolikosti kutura i naroda koji su boravili na ovim prostorima, tako i zbog svog epiteta moderne prestonice koja nudi za svakog po nešto. Ponuda zdrave hrane i pića je na svakom koraku, pa ni u ovome Banjaluka ne zaostaje – moderan grad sa bogatom istorijom koja se čuva i ponosno pokazuje. Sva jela Banjaluke, možete pronaći u modernim gradskim restoranima, ali i na nekim mjestima koja užitak čine još posebnijim i autentičnim. Zamislite da odete na ručak u etno selo koje nudi pravi gastro užitak sa ambijentalnim, starinskim ugođajem uz koji se čini da je hrana još ukusnija, a vaš doživljaj takavda ćete ćete ga dugo pamtiti. Vjerovatno najbolje iskusto bi vam priredio neki lokalac, a to, s obzirom na ljubaznost i gostoljubivost ljudi ovog kraja, uopšte nije nemoguće. Svako će se potruditi da vam boravak prođe što je ljepše moguće, i da vam sa ponosom pokaže šta sve možete da probate i iskusite ovdje. Gastronomsku ponudu upotpunjuje i banjalučko Nektar pivo – svi ljubitelji dobrog piva će sigurno dugo pamtiti ovaj ukus, za koji je zaslužna banjalučka pivara u Trapistima. Nektar pivo ima tradiciju koja datira još od 1873. godine, a nastala je vrijednim radom monaha iz samostana Marija Zvijezda iz kojeg potiče i čuveni sir Trapist o kome će više riječi biti u nastavku. Ova dva obilježja Banjaluke nešto su što bogatu banjalučku trpezu čini još posebnijom i unikatnijom.
Ipak, tradicija je ono što Banjaluku čini posebnom, pa ćemo od toga i početi. Naravno, očekivano, podrazumijevano, ali i ponosno, na prvom mjestu – banjalučki ćevap.

Banjalučki ćevap – prepoznatljivi simbol grada

Poseban je po svemu – svom izgledu, ukusu, načinu pripreme ali i serviranja. Po originalnom, tradicionalnom receptu, pravi se od junetine i bravetine sa dodatkom začina soli, bibera i bijelog luka, a uvijek se priprema na roštilju. Iako se može pronaći u svim restoranima, ćevabdžinice ili roštiljnice su mjesta koja su posvećena samo njemu i varijacijama jela sa roštilja. Uz ćevape, uvijek ide i lepinja, ali i luk ili feferoni po želji. Ćevapi se pravilno, po tradiciji, jedu rukama. Iako će vam konobar donijeti pribor za jelo, skoro ni jedan Banjalučanin ga neće iskoristiti za uživanje u ovom specijalitetu. Postoje neka mjesta za koja se kaže da ako nisi bio tu i pojeo ćevape, kao da nisi ni posjetio Banjaluku. Najstarija ćevabdžinica grada je “Kod Muje”, koja datira još od 1923. godine. Osim Muje, ćevape danas možete probati na još nekoliko starih i autentičnih mjesta, poput ćevabdžinice “Meho”, ili svima dobro poznate “Biljane”. Skoro svi restorani kako moderne, ali i tradicionalne kuhinje, na svom meniju nude ćevape, a kako ste u njihovoj prestolnici, gdje kod da se odlučite na degustaciju, nećete pogriješiti. Ćevap je toliko prepoznatljiv za Banjaluku, da je kao njeno obilježje dobio i svoj festival – “Ćevap fest” se od 2018. godine sada već tradicionalno održava u Banjaluci, gdje promociju ćevapa kao gastro specijaliteta mnogih ugostitelja prati i bogat kulturno – zabavni program. Ova višednevna manifestacija okupi i do 10.000 ljudi koji uživaju u tradicionalnom ukusu.

Sir Trapist

Osim tradicionalnih jela, Banjaluka može da se pohvali i jednim tradicionalnim proizvodom – Trapist sirom. Sir Trapist proizvodi se u samostanu Marija Zvijezda još od deventaestog vijeka, preciznije 1872. godine. Priča koja stoji iza njega je vrlo interesantna, a to je da je proces njegove izrade bio strogo čuvana tajna i da je jedini koji je znao recepturu bio pater Tomo. Tomo je posao podijelio sa desetak stručnjaka, ali tako da svaki radi svoj dio posla, i ne zna kakvi su zadaci onog drugog tokom pravljenja ovog specijaliteta. Na taj način je recept ostao autentičan i jedinstven. Danas, trapist sir možete kupiti u svim prodavnicama, ali preporuka je da odete do samostana jer
ćete biti sigurni da ste dobili svježe pripremljen sir direktno sa mjesta proizvodnje.Trapist sir može biti idealan poklon za nekoga ili suvenir iz Banjaluke. Mnogi posjetioci koji dolaze u gradna Vrbasu, upravo sir Trapist nose kao uspomenu na boravak ovde, a njegov poseban ukus
se dugopamti i podsjeća na krajišku ljepoticu.

Ponuda za sve

Jedno je sigurno – u Banjaluci nećete ostati gladni. Široka ponuda za sve ukuse, pa čak i ako ne volite meso ili tradicionalna jela, upotpuniće vaš doživljaj ovog grada i svu njegovu posebnost. Ugostiteljski objekti svih tipova, od kafića i kafana, preko barova do restorana i koktel barova nešto su što obilježava grad na Vrbasu. Na svakom ćošku, vidjećete bar jedno mjesto gdje se možete opustiti, a upravo taj epitet gostoljubivosti koju Banjaluka nosi, čini da gastronomska ponuda bude besprijekorna. Banjaluka je jedan poseban grad. Moderan grad sa dušom, koji čuva sve ono izuzetno što je takvom i čini, a u isto vrijeme ide u korak sa vremenom ne zaboravljajući svoju istoriju i temelje na kojima se izgradila.